???????????????? 1

1 Pri??e Solomuna sina Davidovog, cara Izrailjevog,
2 Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumeju re??i razumne,
3 Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu ??to je pravo,
4 Da se daje ludima razboritost, mladi??ima znanje i pomnjivost.
5 Mudar ??e slu??ati i vi??e ??e znati, i razuman ??e ste??i mudrost,
6 Da razume pri??e i zna??enje, re??i mudrih ljudi i zagonetke njihove.
7 Po??etak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 Slu??aj, sine, nastavu oca svog, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 Jer ??e biti venac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 Sine moj, ako bi te mamili gre??nici, ne pristaj;
11 Ako bi rekli: Hodi s nama da vrebamo krv, da zasedamo pravome niza??ta;
12 Pro??dre??emo ih kao grob ??ive, i svekolike kao one koji silaze u jamu;
13 Svakojakog blaga dobi??emo, napuni??emo ku??e svoje plena;
14 Baca??e?? ??reb svoj s nama; jedan ??e nam tobolac biti svima;
15 Sine moj, ne idi na put s njima, ??uvaj nogu svoju od staze njihove.
16 Jer nogama svojim tr??e na zlo i hite da prolivaju krv.
17 Jer se uzalud razapinje mre??a na o??i svakoj ptici;
18 A oni vrebaju svoju krv i zasedaju svojoj du??i.
19 Takvi su putevi svih lakomih na dobitak, koji uzima du??u svojim gospodarima.
20 Premudrost vi??e na polju, na ulicama pu??ta glas svoj;
21 U najve??oj vrevi vi??e, na vratima, u gradu govori svoje besede;
22 Ludi, dokle ??ete ljubiti ludost? I podsmeva??ima dokle ??e biti mio podsmeh? I bezumni, dokle ??e mrzeti na znanje?
23 Obratite se na karanje moje; evo, izasu??u vam duh svoj, kaza??u vam re??i svoje.
24 ??to zvah, ali ne hteste, pru??ah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Nego odbaciste svaki savet moj, i karanje moje ne hteste primiti;
26 Zato ??u se i ja smejati va??oj nevolji, ruga??u se kad dodje ??ega se bojite;
27 Kad kao pusto?? dodje ??ega se bojite, i pogibao va??a kao oluja kad dodje, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Tada ??e me zvati, ali se ne??u odazvati; rano ??e tra??iti, ali me ne??e na??i.
29 Jer mrzi??e na znanje, i strah Gospodnji ne izabra??e;
30 Ne prista??e na moj savet, i prezira??e sva karanja moja.
31 Zato ??e jesti plod od puteva svojih, i nasiti??e se saveta svojih.
32 Jer ??e lude ubiti mir njihov, i bezumne ??e pogubiti sre??a njihova.
33 Ali ko me slu??a boravi??e bezbri??no, i bi??e na miru ne boje??i se zla.