Lopare
Izvor: Wikipedija
|
||
 |
||
| Entitet Bosne i Hercegovine |
Republika Srpska | |
| Sjedište | Lopare | |
| Načelnik | Mitar Zarić
površina = 280 |
|
| Površina | {{{površina}}} km² | |
| Stanovništvo - Ukupno - Gustoća |
16.828 ?/km² |
|
Lopare su općina i naselje u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Lopare se nalaze u živopisnom krajoliku, gdje planina Majevica prelazi sa svojih visova ka ravnici, Semberiji i Posavini. Lopare su oduvijek bile centar tog dijela Podmajevice.
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
Površina općine zauzima 280 kvadratnih kilometara, sa 16.828 stanovnika u 4.704 domaćinstva.
[uredi] Stanovništvo
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Lopare imala je 32.537 stanovnika, raspoređenih u 40 naselja.
Nacionalni sastav:
- Srbi - 18.243 (56,06%)
- Muslimani - Bošnjaci - 11.990 (36,85%)
- Hrvati - 1.263 (3,88%)
- Jugoslaveni - 583 (1,79%)
- ostali - 458 (1,42%)
Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:
ukupno: 33.847
- Srbi - 20.497 (60,55%)
- Muslimani - 11.621 (34,33%)
- Hrvati - 1.537 (4,54%)
- Jugoslaveni - 43 (0,12%)
- ostali - 149 (0,46%)
[uredi] Naseljena mjesta
Bobetino Brdo, Brezje, Brijest, Brnjik, Brusnica, Bučje, Čelić, Drijenča, Humci, Jablanica, Koraj, Koretaši, Kozjak, Labucka, Lipovice, Lopare, Lopare (selo), Lukavica, Mačkovac, Miladići, Milino Selo, Mirosavci, Mrtvica, Nahvioci, Peljave, Piperi, Pirkovci, Podgora, Priboj, Pukiš, Puškovac, Ratkovići, Smiljevac, Šibošnica, Tobut, Vakuf, Velino Selo, Visori, Vražići i Vukosavci.
Etnička slika stanovništva je umnogome promijenjena tokom rata radi etničkog čišćenja Bošnjaka u istočnoj, sjevernoj i sjeveroistočnoj Bosni. Aneksom VII, Daytonskog sporazuma zagarantiran je povratak protjeranog stanovništva koji je u porastu na području općine Lopare. Naseljenost po kvadratnom kilometru je danas 60,1 stanovnik ili 3,58 domaćinstva. Ova općina se graniči s općinama Ugljevik, Bijeljina, Teočak, Sapna, Srebrenik, Tuzla i Čelić te sa distriktom Brčko.
[uredi] Uprava
[uredi] Povijest
Naziv Lopare potiče, po legendi, od drevnog lopara, drvene alatke slične lopati za stavljanje tijesta u pekaru i vađenje kruha, koje je nekada u ovom mjestu izrađivao glasoviti majstor. Po drugoj legendi, Lopare su dobile ime po stanovnicima koji su ovdje živjeli i često se tukli, što se u žargonu kaže "lopali".
O prošlosti Lopara ne može se sa sigurnošću govoriti. Prvi podaci o naselju potječu iz druge polovine 18. stoljeća, jer su ovdje bili konaci, a građeni su na raskrsnici puteva i služili za odmaranje trgovačkih i drugih karavana. Područje oko rijeke Gnjice se počinje širiti, stvara se njena dolina, što je bilo povoljno za razvoj domaćinstava na ovom prostoru.
Ostaci nadgrobnih spomenika bosanskih heretika (kako su ih povjesničari nazivali: bogumila) ili nekadašnjih pripadnika Crkve bosanske (stećaka) su vrlo prisutni na području općine. Najviše ih je (čak 30) na tromeđi između Tobuta, Labucke i Vukosavaca. Prema arheološkim nalazima, tvrdi se da je u ovom kraju bilo i Ilirsko naselje, još prije 2600 godina, što odgovara srednjem željeznom dobu.
Početak komunalne izgradnje vezuje se za period austrougarske vladavine (1878-1918) kada je izgrađena zgrada današnjeg općinskog suda (ranije je to bila žandarmerijska stanica) i oba puta koji vezuju Lopare sa susjednim općinama.
[uredi] Gospodarstvo
[uredi] Slavni ljudi
- Radivoje Kerović, vanredni profesor (Filozofski fakultet Univerziteta u Banja Luci), pisac
- Radivoje Kerović, četnički vojvoda
