Liječenje Kur'anom
From Wikipedia
Sadržaj |
[izmijeni] Uvod
Liječenje Kur'anom je sastavnio dio islama (iako se malo zna o tome u općoj javnosti), a sastoji se u tome da se opsihrenoj osobi uče određeni dijelovi iz Kur'ana za koje se smatra da istjeruju šejtane i džine iz te osobe (vidi egzorcist)..
Da bi se osoba mogla liječiti Kur'anom potrebno je da odbaci sve hamajlije, zapise i ostalo (ukoliko to posjeduje) te da je pod abdestom. Liječenje ne može svako vršiti već samo ljudi koji su učeni Kur'anom i koji su upućeni u to.
[izmijeni] Šta je sihr?
Postoji više opisa sihra i teško je reći šta je to mada se svi uglavnom svode na to da se radi se o sporazumu između sihirbaza i šejtana koji se sastoji u tome da sihirbaz počini neke harame ili djela koja vode u širk (nevjerstvo), a da mu šejtan zauzvrat pomaže i bude poslušan u onome što traži od njega.
Postoji više vrsta sihra a najuočljiviji su:•sihr rastavljanja, •ljubavni sihr, •sihr priviđanja, •sihr ludosti, •sihr nemarnosti, •sihr bolesti, •sihr krvarenja, •sihr odgađnja ženidbe, •urok ..
[izmijeni] Da li je dozvoljeno učenje sihra?
Ovdje se navode brojni primjeri (čuvenih učenjaka) o njihovom stavu kada je sihr u pitanju:
1. Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, kaže u ovim Allahovim riječima: "Mi samo iskušavamo, a ti ne budi nevjernik." je znak da je učenje sihra kufr.”[13]
2. Ibnu Kudame, Allah mu se smilovao, rekao je: "Učenje sihra i podučavanje sihru je kufr i mi ne poznajemo ikakva razmimoilaženja kod uleme po tom pitanju. Naši su istomišljenici i Hanbelije koji kažu: „Smatra se nevjernikom sihirbaz koji podučava sihru ili ga čini, svejedno da li to smatra zabranjenim ili dozvoljenim.“[14]
3. Ebu Abdullah Er-Razi rekao je: "U učenju sihra nema ništa ružnog niti pokuđenog. Učenjaci su složni u tome. Razlog je činjenica da je nauka sama po sebi nešto časno. Allah, dželle šanuhu, kaže: „Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?“ Ako ne bismo izučavali sihr, kako ćemo ga znati razlikovati od mu’džize? Dužnost nam je naučiti šta čini mu’džizu nadnaravnom. Ono što upotpunjuje vadžib smatra se takoder vadžibom. Ovo upućuje na to da je postizanje znanja o sihru vadžib, a ono što je vadžib, ne može nikako biti haramom niti pokuđenim.[15]
4. Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: "Riječi Er-Razija su diskutabilne sa nekoliko aspekata. Jedan od njih je: Njegove riječi „proučavanje sihra nije pokuđeno (ružno)“. Ako misli da to nije ružno sa aspekta razuma, onda mu se suprostavljaju Mu’tezile koje ga zabranjuju, a ako smatra sa aspekta šeriata onda mu je odgovor ovaj plemeniti ajet:
"I povode se za onim što su šejtani o vladavini Sulejmanovoj kazivali...", u kome se jasno nazire pokuđenost učenja sihra. Također se odgovor nalazi i u sahih-hadisu: "Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu."[16]
U "Sunenu" se kaže: "Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr."
•Što se tiče njegovih riječi: "Učenjaci su složni da nije zabranjeno učiti sihr", postavljamo pitanje kako se može reći pored ajeta i hadisa koje smo naveli, da nije zabranjen? Da bi se moglo kazati da je ulema saglasna u vezi sihra, treba dokazati da su se sa ovakvim stavom složili najeminentniji islamski učenjaci, ili barem većina njih. Gdje su njihove izjave o tome? (Enes Beganović).
•Što se tiče njegova svrstavanja sihra u sadržaj kur’anskog ajeta: "Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju...?" (Ez-Zumer:9), može se kazati da ovaj ajet upućuje na pohvalu učenjaka u šeriatskim znanostima (Enes Beganović).
•Zatim njegovo insistiranje da je učenje sihra stroga obaveza kako bismo ga mogli prepoznati i od njega razlikovati mu’džizu. Takvo mišljenje je slabo, ili, jasnije rečeno, neispravno, jer je najveličanstvenija mu’džiza našeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, plemeniti Kur’an kojem je laž strana i koji je od Mudrog i Hvaljenog. Spoznaja njegove nadnaravne prirode se ne zasniva na poznavanju sihra. Zatim, poznato je da su ashabi i tabi’ini, te islamski učenjaci razlikovali mu’džizu od onoga što to nije i nisu učili niti podučavali sihru. Allah najbolje zna.[17] (Enes Beganović).
5. Ebu Hajjan u djelu "El-Bahrul-Muhit" rekao je: "Stav o učenju sihra može se ovako posmatrati: Ako se učenjem sihra veliča nešto ili neko mimo Allaha kao što su zvijezde i šejtani, imajući na umu ono što je rekao Uzvišeni Allah, bez sumnje je to kufr. Nije dozvoljeno učiti ga niti raditi po njemu, jer je cilj njegova učenja prolijevanje krvi i rastavljanje supružnika i prijatelja. Ako ništa od gore spomenutog nije cilj, ali ipak postoji mogućnost da bude, i u tom slučaju nije dozvoljeno učenje sihra niti rad po njemu. Sve što se zasniva na zabludama, obmanama i vračanju, nije dozvoljeno učiti jer je to krivi put. Ako, pak, sihirbaz ima za cilj zabavu i igru, i da svijetu pokaže svoju okretnost i brzinu, u tom slučaju je učenje sihra samo pokuđeno."[18]
•Ovaj odgovor je dobar i hvale vrijedan i trebalo bi se na njega oslanjati (Enes Beganović).
[1] El-Muvetta’: 628.
[14] El-Mugni: 10/106.
[15] Preneseno od Ibnu Kesira 145/1.
[16] Prenose ga četvorica autora Sunena i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s dodatkom "i ne prima mu se namaz četrdeset dana."
[17] Tefsir Ibnu Kesir 145/1.
[18] Prenosi se iz "Revai’ul-bejan" 1/8
[izmijeni] Razlika između sihra, kerameta i mu’džize
El-Ma’zeri je rekao: “Razlika između sihra, kerameta i mu’džize je u tome što se sihr zasniva na pripomaganju sihirbaza nekim riječima ili djelom u postizanju onoga što želi. Keramet to ne zahtijeva nego nastaje Allahovim davanjem, a zaslugom dobrog vjernika. Mu’džiza se razlikuje od kerameta u jednoj stvari, a to je izazov. Mu’džiza je poslata kao izazov nekome da dođe sa sličnom njoj (kao što su nevjernici trazili od Božijih poslanika događanje čuda) dok keramet to nema za cilj.[1]
Hafiz Ibnu Hadzer je rekao: “Imamul-Haremejni prenosi usaglašeno mišljenje da se sihr može naći samo kod griješnika, dok to nije slučaj sa kerametom. “
Hafiz je također rekao: "Neophodno je da se uzme u obzir faktor vjere onoga kod koga se primijeti nadnaravna pojava. Ako je predan šeriatu i čuva se zabranjenih stvari, onda je nadnaravna pojava koja se desi kod njega keramet. U protivnom je to sihr, jer on nastaje kao rezultat djelovanja njemu sličnih, kao što je šejtanska pomoć itd."[2]
Upozorenje:
Desi se da čovjek nije sihirbaz niti išta zna o sihru. Nije privržen ni šeriatu ili je, čak, počinilac teških grijeha. Ali se i pored toga kod njega mogu zabilježiti nadnaravne pojave. Ponekada takva osoba pripada novotarima ili obožavaocima kabura. Najvjerovatnije se radi o šejtanovoj pomoći takvoj vrsti ljudi koja ima za cilj pridobijanje sljedbenika novom pravcu. Svijet ga slijepo slijedi i napušta Sunnet. Ovo je česta pojava, naročito ako se radi o osnivaču i vođi nekog sufijskog (derviškog) novotarskog tarikata (tipičan primjer novotarije u bosni je npr. Ajvatovica).
[1] "Fethul-Bari" 10/223.
[2] Ibid.
[izmijeni] Simptomi opsihrene osobe
1. Stalna bol u želucu
2. Povremena glavobolja koja ne prestaje sa uzimanjem medicinskog lijeka
3. Jaka tegoba u predjelu prsa, naročito poslije ikindije pa do kasno u noć
4. Užasni snovi
5. U snu vidi kao da pada s visokog mjesta
6. U snu vidi životinje koje ga tjeraju
7. Utrnutost jednog dijela tijela
8. Periodi napada (živčani grčevi)
9. Mjenjanja slike u očima, tako da muž (zaručnik) vidi svoju ženu (zaručnicu) u ružnom liku, makar ona bila izrazito lijepa. Razlog je tome što šejtan (sotona, vrag, đavo) koji je zadužen za sihr (crnu magiju) njeno lice čini ružnim, prikazujući svoj lik na njenom licu i obrnuto.
10. Odvratnost prema susretima
11. Iznenadno pretvaranje ljubavi u mržnju
12. Uveličavanje povoda za svađu i raskol iako su oni beznačajni
13. Odvratnost opsihrenog prema svakom djelu koje poduzima njegov supružnik
14. Odvratnost prema mjestu gdje sjedi njegov supružnik. Tako ćete vidjeti čovjeka koji je van kuće sasvim normalan, ali sa ulaskom u kuću osjeti žestoku tjeskobu.
15. Čovjek vidi nepomične stvari kako se kreću, a pokretne vidi stabilnim i nepomičnim
16. Odsutnost duha, smetenost i velika pospanost
17. Nejasan smušen govor
18. Netremično gledanje u jedno mjesto
19. Želja za samoćom
20. Potpuna povučenost u sebe
21. Stalna šutnja
22. Smirenost, nepokretnost i konstatna ljenost
23. U snu čuje kako ga neko doziva
24. Čuje glasove koji ga dozivaju, a nevidi osobe
25. Prestanak rada jednog čula
Od svih navedenih simptoma, najčešći su prvi navedeni.
Ovi simptomi se mogu poklapati sa medicinskim simptomima. Ako se neko nađe u ovim simptomima nije pravilo da taj neko mora biti oboljen od strane sihra (crne magije). Ovi simptomi pomažu onome ko liječi Kur'an – om da pretpostavi da li se zaista radi o ovoj vrsti bolesti.
Osoba koja osjeća simptome kao što je bol u određenom dijelu tijela, neka se prvo obrati ljekaru i potraži lijek. Ako i nakon toga osjeća bol (ili neki drugi od simptoma) i nije našla lijeka kod savremene medicine, onda neka se obrati kod onih koji liječe Kur'an – om.
Kao i u medicini, nije moguće sve probleme riješiti jednom terapijom.
[izmijeni] Način ulaska džina - uzroci
Postoje razni uzroci i načini ulaska džina u ljudsko tijelo a neki su poznati a neki nepoznati, zbog toga postoje velike razlike među džinima, baš kao što postoje i kod ljudi. Uzvišeni Allah ih je stvorio kao i ljude i kaže Allah:Džine i ljude sam stvorio da samo Meni robuju.(Ez-Zarijat, 56)
Velika žalost:
Vriska i udaranje po obrazima i prsima, bacanje tijela o zemlju, što neki rade kada ih zadesi velika žalost, sve su to znakovi i radnje onih koji su daleko od Allaha, pa stoga njihovo tijelo nije zaštićeno. Prenosi se od Ibn Mes'uda da je rekao. Rekao je Allahov poslanik a.s: 'Nije od nas onaj ko se udara po obrazima, razdire po prsima i oplakuje džahilijetskim oplakivanjem.
Žalost je velika prilika džinima da napadne ljudsko tijelo i uđe u njega. Srce čovjeka, u velikoj žalosti, zaboravlja na Allaha, zaboravlja na vjerovanje da se sve događa i biva, biva Božijom voljom i određenjem. U tim momentima čovjek nije strpljiv, niti misli na Allaha u teškim trenutcima. Na taj način tijelo postaje potpuno nezaštićeno pred napadom džina.
Veliki strah:
Strah, je u stvari šejtanovo navraćanje, čovjeka na zle misli, nakon čega se njegovo srce stisne, što čovjek dobro osjeća, ako što, prije, počinje osjećati jezu i u drugim dijelovima tijela. Neko to osjeća u kosi, neko na nogama, neko u stomaku. Uzrok osjećaja jeze dolazi zbog toga što se čovjek povede za šejtanovim nagovaranjima i spletkarenjima. Kada bi to čovjek shvatio, uvidio bi da nema razloga za strah. Na taj način bi se sačuvao od straha, a i džina. Uzvišeni Allah nam je dao lijek protiv straha. On kaze da šejtan plaši ljude, ali istinski musliman odbacuje šejtanove spletke i samo se Allaha boji. Uzvišeni Allah u kur'anu kaže: i onima kojima se , kad im je svijet govorio:'Okupljaju se ljudi protiv vas, pa ih se čuvajte!' – vjerovanje njihovo povećalo! Takvi su govorili:'Dosta je nama Allah! Divan li je On zaštitnik!' I oni se povratiše s blagodatima i obiljem od Allaha i ništa ih ne zadesi od zla! Pa Allahovo zadovoljstvo slijediše. A Allah je posjednik obilja golemoga! To vas je samo šejtan zastrašio družinom svojom. Njih se ne bojte, Mene se bojte, ako ste vjernici.(Al-Imran, 173, 175).
Ovi kur'anski ajeti nam jasno govore šta je zastrašivanje. Čovjek uvjek pomišlja: Kakav je ono zvuk, šta se ono čuje, čujete li vi to? Tada pomišlja da bi to mogao biti šejtan, zmija ili nešto drugo što hodi zemljom a može da naškodi. Kada bi čovjek sam sebi rekao da to nije ništa, pa i ako jeste, ja imam Allaha i On mi je dovoljan – kada bi to rekao sa čvrstom vjerom i ubjeđenjem, Allah bi ga sigurno zaštitio i spasio od svakog zla.
Zato odbacite strah od sebe i ne sljedite šejtanova nagovaranja. Kad to primjetite, odmah i bez straha učite:
HASBUNEL-LAHU WE NI'ME-L-WEKIL
Nemarnost
Nemarnosti ima više vrsta. Onaj ko ne klanja, nemaran je. Onaj ko ne posti, nemaran je. Onaj ko ne spominje Allaha jutrom i večerom, nemaran je. Onaj ko svoje srce zabavi nečim što ga odvalči od Allaha i on je nemaran. Onaj ko čini grijehe, nemaran je. Onaj ko se zabavi dunjalukom i njegovim ukrasima i zaboravi na Ahiret, nemaran je. Onaj ko se sav preda sticanju imetka i sljedenju svoje strasti, nemaran je. Dovoljno je da nemarima spomenemo hadis kojeg prenosi Buharija u svome Sahihu: Razlika između onoga ko spominje Allaha i onoga ko ga ne spominje ista je kao i razlika između živog i mrtvog.
Uzvišeni Allah kaže:
Ne budite kao oni koji su na Allaha zaboravili pa je Allah učinio da i oni zabrave na same sebe! Takvi su grješnici.(El-Hasr, 19)
Oni samo znaju vanjsko od života ovosvjetskog, a nemarni su spram svijeta onoga.(Er-Rum, 7)
Sjećajte se vi Mene pa ću se i Ja vas sjećati!(El-Bekare, 152)
Onaj ko se ne sjeća svoga Gospodara, ni njegov Gospodar se neće sjećati njega, a onaj koga se Allah ne sjeća, izložen je napadima šejtana, koji ulazi u njegovo tijelo i izlazi kako hoće i kada hoće. Šejtan postaje tijelo za čovjeka, a od takvog nema nikakve opasnosti po šejtanovu vojsku. Uzvišeni Allah kaže:
A onome ko se nemarnim pravi da svemilosnog spominjao nebi, šejtana ćemo mu navaliti, i on će mu drug biti! I oni će ih od puta odvračati, a ovi će misliti da su na pravoj stazi.(Ez-Zuhruf, 36,37)
Dakle, svi moramo obnoviti svoj ugovor sa Allahom. Moramo biti svjesni Allaha u svakoj situaciji, u našem govoru i u našem djelovanju, da se budimo sa Allahovim imenom na usnama, da jedemo i pijemo s namjerom da ojačamo naše tijelo za ibadet, za izdržavanje porodice, da dajemo zekat i sadaku, da ukupno naše djelovanje i kontkakt sa ljudima bude u skladu sa Allahovim zakonom. Na taj način čovjek će biti u stalnom ibadetu uzvišenom Allahu.
Srdžba
Svaki čovjek se ljuti, ali postoji pohvalna i pokuđena ljutnja. Pohvalna ljutnja je ljutnja u ime Allaha, njegove vjere i njegovog poslanika a.s. , ljutnja prilikom kršenja Allahovih zabrana. Allahov poslanik, nikad se nije ljutio radi sebe, uvijek se ljutio kada bi neko prekršio Allahovu zabranu.
Pokuđena ljutnja je kada se čovjek ljuti radi sebe, kada ga obuzme osjećaj ponosa zbog grijeha kojeg je učinio, kada se ljuti radi nekog postupka svoje žene i djece, kada se ljuti na nekoga zbog ružnog postupka prema njemu, kada se ljuti na onoga ko ga ogovara. Sve to je pokuđena ljutnja i u momentima takve ljutnje šejtani okupiraju čovjeka pa ga navrate na djela za koja se on, poslije toga, kaje, nakon što se oslobodi utjecaja šejtana. Uzvišeni Allah kaže:
A kada te šejtan hoće zavesti zavođenjem svojim, ti od Allaha utočište potraži! On, doista, sve čuje i sve zna!.
Buharija i Muslim bilježe da je Sulejman B. Sard rekao: Sjedio sam sa Allahovim poslanikom a.s. , a dvojica ljudi su se posvađali. Svađa je bila oštra toliko da je jedan sav pocrvenio, a vratna žila mu se nabrekla. Tada je poslanik a.s. rekao.' Uistinu, znam riječi koje kad bi izgovorio, nestalo bi onoga što ga je obuzelo – kada bi rekao. E'uzu billahi mineššejtan nirradžim, ljutnja bi prestala.
Ebu Davud bilježi od 'Atijje b. 'Urve, a on od poslanika a.s. , da je rekao:Ljutnja je od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Zato, kada se neko od vas naljuti neka uzme abdest. Kada bi nekoga obuzela ljutnja, poslanik bi naređivao da sjedne, ako je stajao; a ako je sjedio, naredivao bi mu da se ispruži.
Odavanje strastima
Postoje dvije vrste strasti: strast stomaka i strast polnog organa. Imam Ebu Hamid El Gazali u svome djelu Ihja' 'ulum eddin kaže:Stomak je izvor strasti, mjesto gdje nastaju sve vrste bolesti. Slijedi strast polnog organa i snažna želja da se on zasiti. Ove dvije strasti (hrana i seks) slijedi snažna želja za ugledom i imetkom, potom slijedi umnožavanje imetka i jačanje utjecaja što proizvodi različite vrste gluposti, natjecanja i zavidljivosti. Iz ove dvije strasti (umnožavanje imetka i jačanje utjecaja) rađa se bolest dvoličnosti, pokvarenog ponosa, umnožavanja i arogancije, što prelazi u zlobu, zavist, neprijateljstvo i mržnju. Onaj ko se tome oda, to ga vodi u nasilništvo, zlo i razvrat, a sve to je rezultat zapostavljanja želuca i njegovog zasićenja i nekontrolisanog ispunjavanja. Kada bi rob ukrotio svoju strast za hranom gladovanejm i sužio šejtanske tokove, na taj način bi prisilio svoj nefs na pokornost uzvišenom Allahu. Ovo je komentar na hadis poslanika a.s: Mi smo narod koji ne jede dok ne ogladni, a kad jede nezasićuje se.
Zato, brate moj, slijedi uputu našeg poslanika i dobro pazi da se ne odaš strastima stomaka i polnog organa. Obadvije strasti uništavaju čovjeka i udaljavaju ga od Allaha, a to znači izloženost napadima šejtana.
[izmijeni] Način uklanjanja sihra
Ovdje ćemo nalgasiti da postoji dvije vrste liječenja: ne dozovoljeno i dozvoljeno liječenje.
Pod ne dozvoljenim liječenjem podrazumjevamo korištenje zapisa, raznoraznih talismana (zečija šapa, drvo tisovine i sl). Poslanik saws kaže: "Ko ode gataru ili vraču, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu."( Prenose ga četvorica autora Sunena i El-Bezzar sa dobrim lancem prenosilaca. Također ga prenosi i Muslim s dodatkom "i ne prima mu se namaz četrdeset dana).
U "Sunenu" se kaže: "Ko zaveže čvor i puhne u njega, napravio je sihr."
Pod dozvoljenim liječenjem podrazumjeva se liječenje učenjem Kur'anskih ajeta, dova poslanika saws.
Postoji više načina pregleda bolesnika, a ovdje ćemo navesti neke od njih. Bez obzira da li se radi o bratu ili sestri potrebno je da ima neko prisutan ko im je u rodu a kod sestara potrebano je ukoliko je udata suprug a ukoliko nije jedan od roditelja ili brat, sestra ali uz saglasnost roditelja.
Naravno, podrazumijeva se da bolesnik mora biti propisno obučen tj ako je sestra u pitanju: marama, duga suknja i rukavi a sve mora biti ne prozirno i širioko da ne ocrtava konturu tijela.
Onaj ko je bolestan dolazi kod liječnika i prvo porazgovara sa liječnikom o svom problemu, pri čemu će mu liječnik postaviti nekoliko pitanja, kao na primjer: šta sanja, ima li bolove u stomaku, ima li glavobolju, da li je tražio pomoć od liječnika medicine i sl?
Nakon obavljenog razgovora bolesnik i svi koji prisustvuju liječenju moraju da se abdeste a načini liječenja koji se koriste su:
Prvi način - bolesnik stoji u pravcu kible:
Onaj ko je bolestan ustane, okrene se prema kibli, opusti se i zažmiri a liječnik počinje da uči kur'an na uho bolesnika. Bolesnik ne treba da ponvlja išta od onoga što liječnik uči. U toku učenja bolesnik može da osjeti da mu trni neki dio tijela, strujanje kroz tijelo, bolove u nekim dijelovima tijela, otežano disanje i da ga nesto obara da padne naprijed ili nazad. Bolesnik ne treba da se suprostavlja ukoliko dolazi do gubljenja ravnoteže liječnik ili neko ko pomaže liječniku će uhvatiti bolesnog i spustiti ga u ležeći položaj. Liječnik i dalje uči kur'an a u određenim trenutcima govori na maternjom jeziku (u ovom slučaju na bosanskom) prevod kur'anskih ajeta i opominje džina da se pokaje i da napusti tijelo oboljelog.
Džin može da napusti tijelo i nakon jednog tretmana a isto tako može se desiti da je potrebno više puta da se uči pa da napusti tijelo a isto tako kao i kod svake bolesti u savremenoj medicini, da nema lijeka nego samo da se olakša oboljelom, ali da nikada neće biti u potpunosti zdrav.
Ukoliko džin želi da napusti tijelo, ovisno od liječnika, on ga pušta da izađe ili na usta ili mu otvori prolaz sterilnom iglom na nekom od prstiju a najčešće kažiprst lijeve ili desne ruke da džin izađe.
Ukoliko je džin iskren i iskreno se kaje, on sa svojim izlaskom nosi bolesti koje je prouzrokovo bolesnom a to se manifestuje u vidu špricanja krvi i do 1m udaljinu od prsta na kojem je otvoren prolaz.
Nakon tretmana kod liječnika, on daje terapiju, bez obzira da li je gotovo ili ne, koje bolesnik mora da se pridržaje. kako će terapija izgledati ovisi o liječniku i o vrsti bolesti.
Drugi način - dizanje ruku
Kod ovog načina liječenja bolesnik sjedi, ispruži noge, a ruke ispruži na koljena i zatvori oči. Tada liječnik stane ispred njega ili sa strane i na uho bolesnika uči kur'an. Ruke pokazuju određene znakove. To može biti u jednom momentu i da odmah prestane, pa se neće pojaviti dok se ne ponovi cijelo učenje.
Bolesnik mora bit miran i opušten i dobro slušati učenje kur'ana. Ne smije opirati pokret ruku ili prstiju.
Treći način - pregled posmatranjem
Ovaj način pregleda je veoma efikasan. Ovjde je iznešen radi toga što su ga monogi koristili, uz napomenu da su neki rekli da ovaj način može se primjeniti samo kod muškaraca, jer su neki zlouoptrijebili ovu metodu, vidjevši priliku u njoj da gledaju ženama u oči.
Rahmetli šejh ""Refik Tahhan"", je dao objašnjenje ove metode i rekao je:
Tajna ovog pregleda leži u bogobojaznosti onoga ko liječi, a zatim u nuru (svjetlosti) koja zrači iz njegovih očiju, te u Poslanikovim riječima:
'Vjernik je ogledalo vjerniku.' U slučaju liječnik je ogledalo bolesniku. Ako bolesnik gleda u liječnika dok uči određena kur'anska ajeta, džin će gledati i u očima liječnika vidjeti sebe i svoju pokvarenost, a to će se odraziti na bolesnika pa će osjetiti da je vidio majmuna, crno lice sa rogovima, glavu zmije, glavu psa ili neko sasvim drugo nestvarno lice, može osjetiti vrtoglavicu, toplotu ili hladnoću u tijelu, bol u nekom dijelu tijela i sl. Bolesnik može i da padne u nesvijest a onda se liječenje nastavlja učenjem rukje.
Ovo su najčešći načini a Allah najbolje zna koliko ih još ima, najviše se koriste ove tri metode a prva metoda najčešće.
[izmijeni] Vanjski linkovi
Pažnja!: linkovi sa video snimcima se ne preporučuju osobama koje ne podnose uznemiravanja!
- Liječenje Kur'anom,(web) - Liječenje opsjednute osobe (video download)
- Exorcism In Brunei (video)
- Islamic exorcism of an evil Djinn (video)
- Jinn (Devil) Possession Part 1, Part 2, Part 3 (video)
- Muslim Exorcist (video)
