Novela
From Wikipedia
 |
| Ovaj članak je dio serije o književnosti |
| Bosanska književnosti |
| Historija književnosti |
|
Antička - Rimska - Srednjevjekovna |
| Vrste književnosti |
| Kategorije književnosti |
|
Autobiografija - Biografija |
|
Književnost na stranim jezicima |
|
Američka - Arapska |
Novela (naziv stvoren vjerovatno prema lat. novellus, nov) je kratko prozno djelo sažete radnje čija fabula govori o isječku iz nečijeg života te najčešće sadrži samo jedan događaj i samo nekoliko likova. Njezina radnja se događa u relativno kratkom vremenskom periodu i na relativno ograničenom prostoru.
Nastaje početkom renesanse paralelno s romanom u vrijeme sekularizacije i desakralizacije književnosti.
Izbor teme u noveli je slobodan. Širokim područjem ljudskih sudbina, karaktera, događaja, doživljaja pojedinih ličnosti i zapažanjima o životnim pojavama koristi se ona kao građom koju, međutim, zbog kratkoće u izlaganju, mora obraditi na poseban način. Novela redovno počinje iznošenjem osobina lika ili događaja koji će se obrađivati na takav način da to u čitatelja izaziva neko očekivanje. S obzirom na potrebu da se kratko i sažeto pripovjedanje na neki način "zatvori", kako bi se postigao dojam cjelovitosti i kako bi se ispunilo očekivanje čitatelja, odnosno postigao dojam da je upravo dovoljno ono što je rečeno, i da je rečeno upravo toliko koliko je potrebno reći, novela obično završava poentom, tj. s naglim isticanjem nečega što je osobito važno za ono što novela obrađuje. Takva poenta se postiže naglim uvođenjem neočekivanog događaja, obrata u radnji, ili pak određenim stilskim efektima.
Novela je od renesanse do danas prošla razvoj u skladu sa razvojem cjelokupne književnosti. Boccacciova zbirka Dekameron (1348-53) bila je i ostala uzor za jedan tip novele koja zanimljiv događaj, ili usmenom predajom već oblikovanu građu, virtuozno obrađuje u sažetom i stilski dotjeranom obliku. Romantizam nastoji novelu povezati sa bajkom, a realistički orijentirani novelisti, npr. Guy de Maupassant, teže da iz detalja svakodnevnice izvuku što jači dojam. Psihološku produbljenost i instistiranje na osobnoj atmosferi razvija u noveli osobito A. P. Čehov, a moderni novelisti vole osobite stilske efekte i upotrebu raznolikih i često sasvim osobitih tehnika pripovijedanja.
Mnoge se novele povezuju u cikluse, i to najčešće na taj način što jedna okvirna novela objašnjava povezanost ostalih (tako u zbirci novela i bajki Hiljadu i jedna noć novela o Šeherzadi, koja pričanjem odlaže izvršenje smrtne presude, služi kao onaj okvir u koji ulaze sve ostale novele), ili pak tako što uzajamnu vezu pojedinih novela čini jedan lik ili isti pripovjedač koji se pojavljuje u svim novelama. Na primjeru takvih novela stvoren je pojam uokvirene novele, odnosno uokvirene pripovjesti, kojim se označava obuhvatanje nekog niza ili grupe novela jednom ili više okvirnih novela. Takav postupak neki teoretičari smatraju jednim od izvornih postupaka u kompoziciji umjetničke proze. Kada se, opet, novele čvršće vezuju međusobno (npr. tako što se u njima postupno zahvata i obrađuje sudbina nekog karaktera), ciklus novela prelazi u roman.
Nedovršeni članak Novela koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
