Nehemija

Poglavlje 2

1 Mjeseca Nisana, dvadesete godine kraljevanja Artakserksova, stajalo je vino pred kraljem. Uzeh ga i ponudih kralju. Nikada pred njim nisam bio tu??an.
2 Tada mi kralj re??e: "??to ti je tu??no lice? Nisi li mo??da bolestan? Nije drugo nego je tuga u tvome srcu!" Ja se veoma upla??ih
3 i rekoh kralju: "Neka uvijek ??ivi kralj! Kako mi lice ne bi bilo tu??no kad je grad gdje su grobovi mojih otaca razoren, a vrata mu ognjem spaljena?"
4 Kralj me upita: "??to, dakle, ??eli???" Zazvah Boga nebeskoga
5 i odgovorih kralju: "Ako je kralju po volji i ako ti je mio sluga tvoj, pusti me da odem u Judeju, u grad grobova mojih otaca, da ga obnovim."
6 Kralj me upita pred kraljicom, koja je sjedila kraj njega: "Koliko bi trajao tvoj put? Kada ??e?? se vratiti?" Po??to sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.
7 Jo?? rekoh kralju: "Ako je kralju po volji, mogao bih ponijeti pisma upraviteljima s onu stranu Rijeke da me propuste do Judeje;
8 i pismo Asafu, nadgledniku kraljeve ??ume, da mi dadne drva za gradnju vrata na tvr??i Hrama, za gradski bedem i za ku??u u kojoj ??u se nastaniti." I dade mi kralj, jer dobrostiva ruka Boga moga bija??e nada mnom.
9 I do??oh tako k upraviteljima s onu stranu Rijeke i dadoh im kraljeva pisma. A kralj posla sa mnom ??asnike i konjanike.
10 Kad to ??u Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, bi im vrlo mrsko ??to je do??ao ??ovjek da se zauzme za dobro Izraelaca.
11 Stigav??i u Jeruzalem, ostadoh ondje tri dana.
12 Zatim ustah no??u, u pratnji nekoliko ljudi, nikomu ne povjeriv??i ??to mi je Bog moj nadahnuo da u??inim za Jeruzalem; a nisam imao druge ??ivotinje osim kljuseta na kojem sam jahao.
13 Izi??oh, dakle, no??u na Dolinska vrata i uputih se Zmajevskom izvoru, a zatim prema Smetli??nim vratima: razgledao sam jeruzalemski zid gdje je bio razoren i vrata koja su bila spaljena.
14 Nastavio sam put prema Izvorskim vratima i Kraljevskom ribnjaku, ali nisam na??ao prolaza za ??ivotinju na kojoj sam jahao.
15 Uspeo sam se zato no??u uz Potok, i dalje razgledaju??i zid, i ponovo sam u??ao na Dolinska vrata. Tako sam se vratio,
16 a da savjetnici nisu primijetili kamo sam oti??ao i ??to sam u??inio. Sve do sada nisam ni??ta rekao ??idovima: ni sve??enicima, ni velika??ima, ni savjetnicima, ni drugima nadstojnicima.
17 Tada im rekoh: "Vidite u kakvoj smo nevolji: Jeruzalem je u ru??evinama, a vrata mu spaljena. Hajte, sagradimo jeruzalemski zid da vi??e ne budemo izlo??eni ruglu."
18 I objasnih im kako je dobrostiva ruka Boga moga bila nada mnom, a saop??ih im i rije??i koje mi kralj bija??e rekao. "Ustanimo", povika??e oni, "i gradimo!" I ukrijepi??e im se ruke na dobro djelo.
19 Na te vijesti po??e??e nam se rugati Sanbalat, Horonac, i sluga Tobija, Amonac, i Ge??em, Arapin. Prezirno su nam govorili: "??to radite ovdje? Ho??ete li se pobuniti protiv kralja?"
20 Ali im ja odgovorih ovim rije??ima: "Nebeski ??e nam Bog dati da uspijemo. Mi, sluge njegove, ustasmo da gradimo. A vi nemate ni dijela, ni prava, ni spomena u Jeruzalemu."