Biser

Izvor: Wikipedija

Biseri su tvrdo, često, najčešće okruglo strano tijelo od sedefa, koje se stvara u određenim vrstama mekušaca.

Sadržaj 1 Kulturno značenje 2 Nastanak 3 Sastav 4 Nazivi

[uredi] Kulturno značenje

Najraniji sačuvani tekst u kojem se spominju biseri je Knjiga povijesti od Shu King-a iz 2206. godine p.n.e. ("....kralj Yu je dobio bisere kao tribut sa rijeke Hwai...")

U čitavom razdoblju antike su biseri bili vrlo cijenjeni, kako u arapskom svijetu, tako i u Perziji i Indiji. U islamskoj simbolici se biseri u pravilu povezuju s djevičanstvom, nevinošċu. Za kurdske mistike je biser "embrio, koji raste u uterusu školjke".

I Grci i Rimljani su izuzetno cijenili bisere. Rimljani su grčko ime za bisere "margarita" preuzeli kao naziv za ljubavnicu. Kasnije je čitav niz školjki dobio dodatak imenu "margaritifera". Pojam se do danas zadržao u ženskom imenu "Margareta".

U brojnim kulturama biser ima dublje simbolično značenje. Tako su biseri u Kini simbol bogatstva, mudrosti i časti; u Japanu zanče sreću, a u Indiji blagoslov brojnom djecom. U arapskim kulturama se žene ili određeni dijelovi tijela, kao primjerice zubi, upoređuju s biserima. Osim toga, biserima su se pripisivala afrodizijačka svojstva ali su ih smatrali i ljekom protiv melankolije i ludila. Biseri su i simbol za suze.

U srednjem vijeku biseri dobijaju i sakrala svojstva. Smatralo ih se znakom ljubavi prema bogu. Tako se u Novom zavjetu spominju vrata od bisera. To spominjanje u svetim tekstovima je, uz druge razloge, dovelo do toga da su biseri postali nedjeljivi dio demonstriranja moći kršćanskih vladara.

Od 8. stoljeća počinje pod utjecajem Arapa korištenje bisera u medicini. Sve do sredine 19. stoljeća biseri su zauzimali čvrsto mjesto u udžbenicima farmacije.

[uredi] Nastanak

Biseri se u prirodi stvaraju pod okolnostima koje nisu točno razjašnjene. Ranije pretpostavke da zrno pijeska koje uđe u školjku izaziva stvaranje bisera, većina znanstvenika danas odbija. Pretpostavlja se, da životinji koja je prilagođena životu na dnu kao što je to školjka, zrnce pijeska ne može ni u kojem slučaju izazivati poteškoće.

[uredi] Sastav

Biser ima kristaličnu strukturu i, kao i vanjski dio školjke, sastoji se so 80-92% od kalcijevog karbonata (CaCO₃) u njegovom primarnom obliku nazvanom aragonit. Zatim je zastupljen sekundarni oblik kalcijevog karbonata nazvan kalcit, i jedan vrlo mali udio vode. Kristali rastu u obliku pločica, slažu se u slojevima i međusobno se spajaju, na neki način "lijepe", mješavinom proteina i tzv. "končina", što im daje visoki stupanj čvrstoće i otpornosti na udarce. Biseri i sedef građeni su od istih materijala, ali u različitim omjerima, pa je biser tvrđi i otporniji od sedefa.

Biseri "rastu" u slojevima, što je vidljivo kod prerezanog bisera koji podsjeća na "godove" stabla. Sjaj, nazvan lister, nastaje odbijanjem i lomom svjetla na rubovima kristala kalcijevog karbonata i molekulama vode koje se tamo nalaze. "Sušenjem" i promjenom organskog sastava, kod bisera može doći do procesa "starenja".

Boja im ovisi o vrsti školjke, okolišu u kojem živi i o temperaturi vode. Kreće se od bijele preko žute i ružičaste do sive. Kad se biser izvadi iz školjke, može biti gotovo bilo koje boje.

[uredi] Nazivi

• "Pravim biserima" mogu se nazivati samo prirodno nastali, dakle, ne umjetno uzgojeni biseri,
• "Akoya-biser" je općeniti trgovački naziv za umjetno uzgojene bisere koji su "rasli" u moru,
• Nepravilno oblikovane bisere naziva se "barokni biseri",
• "Buton biseri" su oni, koji su srasli s oklopom školjke i moralo ih se od oklopa otpiliti,
• "Mabé biseri" su isto tako biseri netipičnog oblika, polukugle, srcoliki, kvadratasti i slicno.