Križarski ratovi

Izvor: Wikipedija

Križarski ratovi naziv je za niz vojnih pohoda od 11. do 13. stoljeća kojima je bio cilj "osloboditi" Jeruzalem i Svetu zemlju od islamske vladavine.

[uredi] Uzroci

Križarski su ratovi niz ratova što su ih kršćani zapadne i srednje Europe na poticaj papa vodili od kraja XI. do u drugu polovicu XIII. st. protiv Seldžuka, Fatimida i drugih islamskih dinastija i država za oslobođenje svetih mjesta u Palestini, posebice Kristova groba u Jeruzalemu, iz ruku muslimana. Ti su ratovi započeli u doba kada je Katolička crkva, s papom na čelu, nastojala ostvariti duhovnu i svjetovnu prevlast u kršćanskom svijetu. Na crkvenim saborima u Piacenzi i Clermontu 1095. g. Papa Urban II. pozvao je na rat protiv muslimana za oslobođenje Jeruzalema, obećavši sudionicima oprost od svakoga grijeha, pri čemu će ubijanje, pljačka, osvajanje novih posjeda biti posve prihvatljivi, jer će žrtve svega toga biti nevjernici koji bolje ni ne zaslužuju.Papin poziv, kao i žarko propovijedanje zanesenjaka, npr. francuskog redovnika-augustinca Petra Pustinjaka, bili su dočekani s velikim poletom i oduševljenjem, i to zbog više razloga. Premda je u XI. st. u Europi počelo razdoblje opće demografske, gospodarske i političke obnove, niži su društveni slojevi proživljavali teško gospodarsko stanje i glad, a 1095.-96. europske je zemlje zahvatila pobliže nepoznata epidemija ( vjerojatno kuga ), pa je pokušaj bijega iz takve stvarnosti bio sasvim razumljiv. Gospodarsko je stanje bilo dodatno otežano jer su Seldžuci i Fatimidi kočili trgovinu maloazijskog i sjevernoafričkog prostora s kršćanskom Europom. Značajnu ulogu u pokretanju ratova imala je i zamisao o zaštiti mnogobrojnih hodočasnika na putu u Svetu zemlju od nasilja i samovolje bliskoistočnih mjesnih moćnika.Od rata protiv islamskog Istoka svi su očekivali koristi: vjerski gorljivi pojedinci - mjesto u raju, velikaši - nove velike posjede, seljaci - oslobođenje od osobne ovisnosti, a svi sudionici plijen od pljačke. U raznim dijelovima Francuske, Njemačke i Italije na tisuće vitezova i kmetova počinju se okupljati na ratni pohod, stavljaju na svoje tunike veliki crveni križ i odlaze u 200. godišnji rat za oslobađanje Isusovog groba, krećući se ispred glavnine, ubijajući Židove te pljačkajući i izazivajući nemire kamo god bi stigli.

[uredi] Kronologija

1096. - 1099. Prvi križarski rat
1147. - 1149. Drugi križarski rat
1189. - 1192. Treći križarski rat
1202. - 1204. Četvrti križarski rat
1209. - 1229. Albigenški rat
1212. Dječji križarski rat
1217. - 1221. Peti križarski rat
1228. - 1229. Šesti križarski rat
1248. - 1254. Sedmi križarski rat
1270. Osmi križarski rat
1271. Deveti križarski rat

[uredi] Zanimljivosti

Godine 1213. započeo je tragičan križarski pohod u kojem su tisuće kršćanske djece pješice krenule iz Europe prema Jeruzalemu. Većina ih je putem pomrla od gladi, a neki su prodani u roblje.

Sultan Saladin (1137.-1193.) bio je vođa muslimanske vojske. Vrstan zapovjednik, sultan Egipta i Sirije, uzdigao Egipat do jednog od najmoćnijih područja Srednjeg istoka.

Putovanje iz Europe u Jeruzalem bilo je dugotrajno i opasno pa su mnogi križari putem umrli. Oni koji su se vratili u Europu, donijeli su iz Palestine dragocjenu svilu i začine, ali i mnoga znanja iz matematike i astronomije.

Omiljeni engleski kralj Rikard I. (vladavina od 1189.-1199.) bio je poznat pod imenom Rikard Lavljeg Srca. On je sudjelovao u trećem križarskom pohodu i pritom zauzeo lučki grad Akon. Na povratku zarobio ga je austrijski vojvoda Leopold i tražio visoku otkupninu.