Kriging
Izvor: Wikipedija
Kriging je statistička metoda procjene. Imenovana je prema južnoafričkom inženjeru Krigeu (1951) koji ju je prvi upotrijebio i opisao prilikom procjene koncetracije rudače u ležištima zlata. Zatim je vremenom uslijedio daljnji teoretski razvoj metode, najvećim dijelom od strane francuskih znanstvenika, na primjer Matheron (1965).
Procjena se temelji na upotrebi postojećih podataka na kontrolnim točakma kojima su dodijeljeni odgovarajući težinski koeficijenti. Pod izrazom kontrolne točke u stvari se misli na lokacije bušotina s pripadajućim izmjerenim podacima.
Procjena načinjena krigingom podrazumijeva da su zadovoljeni određeni kriteriji. Prema njima procjena mora biti nepristrana te načinjena tako da je varijanca razlike između stvarnih i procjenjenih vrijednosti u odabranim točkama najmanja moguća. To se naziva još i varijanca kriginga. Nakon završetka procjene na odabranom gridu algoritam kriginga također računa predviđenu i stvarnu grješku procjene. Te vrijednosti se mogu usporediti s mjerenom vrijednošću na kontrolnoj točki koja je upotrijebljena kao ulazni podatak. Na taj način se određuje pouzdanost procjene te kvaliteta odabranog prostornog modela.
Kriging je svrstan među (geo)statističkeinterpolacijske tehnike označene "BLUE" i vrlo se često upotrebljava u kartiranju rudnih ležišta, ležišta nafte i plina te koncentracije različitih mjerenja. Prevedeno s engleskoga to bi značilo najbolji linearni nepristrani procjenjitelj ("Best Linear Unbiased Estimators").
Također kriging s vanjskim driftom ("Kriging with external drift") služi za kartiranje bušotinskih podataka, uključuji i podatke sekundarne varijable, najčešće seizmičke.
Jednostavna jednadžba kriginga glasi:
gdje su:
- težinski koeficijenti (weights) za svaku lokaciju "i"
- okolne poznate vrijednosti, tzv. kontrolne točke (control points)
- vrijednost procijenjnena krigingom
