Talijanski jezik

From Wikipedia

Talijanski jezik Italiano
Države govorenja:	Italija i 29 drugih država
Regije govorenja:	Uglavnom Zapadna Evropa
Broj govornika:	materinji jezik: oko 61 milion
Rang:	19-20.
Jezična porodica:	indoeuropski italski romanski italozapadni italodalmatinski talijanski
Službeni status
Služben u:	Italija, Švicarska, San Marino
Regulatori:	Accademia della Crusca
Jezični kôd
ISO 639-1:	it
ISO 639-2:	ita
SIL	ITN
Vidi također: Jezik \| Popis jezika

Talijanski jezik (talijanski: italiano ili lingua italiana) je romanski jezik, koji govori okoli 62 miliona ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Standardni talijanski temelji se na firentinskom narječju. Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao latinski (za razliku od drugih romanskih jezika, kao francuski i španski). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Talijanski se piše latinicom.

Talijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu, te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Talijanski je uz latinski drugi službeni jezik u Vatikanu, uz slovenski je služben i u slovenskim primorskim općinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri gdje živi talijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u i Australiji.Također je široko razumljiv i podučavan na Malti, gdje je bio jedan od službenih jezika do 1934. kad ga je zamjenio engleski. Mnogo manje se govori u bivšim afričkim kolonijama Italije, kao što su Somalija, Libija i Eritreja.

Talijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španskog i njemačkog).

[izmijeni] Abeceda i glasovi

Talijanska abeceda ima 21 slovo. U usporedbi sa bosanskim, nedostaju j, k, č, š , ž, a dodano je slovo q. Kao u bosanskom, samoglasnici su a e i o u, a ostalo su suglasnici.

Neki talijanski glasovi se zapisuju drugačije nego kod nas npr:

đ = gi
dz = z
nj = gn
gli = lj

Talijansko slovo c se čita k ili č. Ako slovo slijedi a o u ili suglasnik, onda je k. Ako slovo slijedi i ili e, onda se čita č. Kada hoćemo čitati k ispred i i e, moramo pisati chi ili che. To je jedina upotreba slova h u talijanskom jeziku. Obratno, kada hoćemo čitati ča čo ču, moramo pisati cia cio ciu. Potpuno jednako pravilo vrijedi za g, koje se ispred i i e pretvara u dž.

pišemo. . . . . . .	čitamo
ca - ga	ka - ga
che - ghe	ke - ge
chi - ghi	ki - gi
co - go	ko - go
cu - gu	ku - gu
cia - gia	ča - đe
ce - ge	če - đe
ci - gi	či - đi
cio - gio	čo - đo
ciu - giu	ču - đu

Talijansko slovo z se čita slično našem c. Talijansko slovo s se čita s u svim oblicima, osim između dva samoglasnika, kada se čita z (rosa čitaj roza).

Naš glas š se na talijanskom piše sci, sa sličnim pravilom koje vrijedi za k/č:

pišemo	čitamo
scia	ša
sce	še
sci	ši
scio	šo
sciu	šu

Slovo q stoji uvijek ispred u i samoglasnikom. Jedino mogući izuzeci su qua que qui quo, kad čitamo kuà kuè kuì kuò (nikada kva kve kvi kvo, premda bi nam to bilo lakše izgovoriti).

[izmijeni] Naglasak

Kada je u talijanskom naglasak (accento) na zadnjem slogu, nalazi se na zadnjem samoglasniku, i treba ga označiti s kvačicom suprotno od ć (à,è,ì,ò,ù). U sredini riječi naglasak ne pišemo.

Važno mjesto u talijanskom jeziku ima apostrof "'" (apostrofo), koji nadomješta ispuštene samoglasnike na kraju riječi. Tako na primjer ne smijemo pisati quella amica (= ova prijateljica), nego quell'amica; upotreba apostrofa je obavezna.

[izmijeni] Član

Član (articolo) je nama najčudnija stvar u talijanskom jeziku, jer ga mi u bosanskom nemamo. Član može biti određeni ili neodređeni. Određeni član (il, la) obično prevodimo sa taj-to, a neodređeni (un, una) sa neki-neka. Primjer: il cavallo znači taj konj ili konj, o kojem govorimo; un cavallo je neki konj ili konj, o kojem nemamo podataka.

	Službeni jezici Evropske unije
danski \| engleski \| estonski \| finski \| francuski \| njemački \| grčki mađarski \| italijanski \| letonski \| litavski \| malteški \| poljski portugalski \| slovački \| slovenski \| nizozemski \| češki \| španski \| švedski
Izvor: Službena stranica EU