Edvard III.

Izvor: Wikipedija

Edvard III.

Edvard III. (13. studenog 1312., - 21. lipnja 1377.), engleski kralj.

Englesku krunu naslijedio je 1327. godine od oca Edvarda II. nakon nasilnog prevrata kojeg su u njegovu korist izvršili njegova majka Izabela i njezin ljubavnik Roger Mortimer, kojeg je posljedica bila nasilna smrt Edvarda II..

Izabela i Mortimer prvih su nekoliko godina vladavine kontrolirali mladog Edvarda, ali su godine 1330. Edvard i njegovi prijatelji zarobili Mortimera, dali ga objesiti, a Izabelu zatočili.

Edvard III. je obnovio kraljevsku vlast i ugled nakon kaosa koji je zavladao za vrijeme vladavine njegova oca Edvarda II.. Pridobio je na svoju stranu visoko plemstvo. Državne institucije su u razdoblju nakon 1330., nakon dužeg vremena, počele učinkovito funkcionirati usprkos mnogim problemima koji su bili naslijeđe vladavine njegova oca kao što su održavanje reda i zakona i suzbijanje opće rasprostranjene korupcije. Iz toga razloga suci su dobili veće ovlasti, a kraljevim službenicima (šerifima) dodijeljene su nadležnosti skupljanja kraljevih prihoda, globi, izvršavanja sudskih naloga, predsjedanja grofovijskim sudovima, sastavljanja porote i čuvanja zatvorenika. Edvard je ojačao ulogu parlamenta te je čak poticao građane i seoske plemiće da sudjeluju u radu parlamenta. Ukupno gledajući Edvard je uspostavio sposobnu vlast koja je učinkovito prikupljala poreze, ali i sve više iscrpljivala gospodarstvo i stanovništvo.

Glavni razlog Edvardove skupe vladavine bio je rat. Naime, u Francuskoj je izumrla izravna linija dinastije Capet pa je Edvard 1337. tražio za sebe francusku krunu jer mu je majka Izabela bila iz kuće Capet. Edvard je ponosno zatražio francusku krunu izazivajući "Filipa de Valoisa koji je sebe nazivao francuskim kraljem", i zapleo se u rat koji će kasnije dobiti naziv Stogodišnji rat. Da bi plemstvo privukao u rat 1337. godine, prije nego je napao Francusku imenovao je šest novih grofova, te osnovao novi viteški Red vitezova Podvezice (The Knights of the Garter) kojemu je i sam pripadao.

U početku rata Edvard je pobjedama kod Sluisa 1340., Crécyja 1346., zauzećem Calaisa, te osvajanjem velikog dijela zapadne Francuske postigao uspjehe, ali godine 1360. sporazumom iz Brétignyja morao se odreći svojih pretenzija u Francuskoj, a primirjem godine 1375. izgubio je sve posjede u Francuskoj osim Calaisa, Bordeauxa, Bayonnea i Bresta.

Kako rat više nije bio uspješan Edvard je sve više gubio političku moć čime je jačala uloga parlamenta. Dvije godine nakon poraza u Francuskoj Edvard je umro a naslijedio ga je je unuk Rikard (1377.).

Prethodnik:	Kralj Engleske	Nasljednik:
Edvard II.	Kralj Engleske	Rikard II.

v·d·e

Engleski vladari

something	Alfred Veliki • Edvard I. Stariji • Aelfweard • Ethelstan Sjajni • Edmund I. Veličanstveni • Edred • Edwy • Edgar I. Miroljubivi • Edvard II. Mučenik • Ethelred II. Nespremni • Edmund II. Željeznoboki • Sven I. Rašljobradi^† • Knut Veliki^† • Harold I. • Hartaknut* • Edvard III. Ispovjednik • Harold II. • Edgar II. • Vilim I. Osvajač • Vilim II. Riđi • Henrik I. • Stjepan • Matilda • Henrik II. • Rikard I. Lavljeg Srca • Ivan Bez Zemlje • Henrik III. • Edvard I. Dugonogi • Edvard II. • Edvard III. • Rikard II. • Henrik IV. • Henrik V. • Henrik VI. ^¶• Edvard IV. • Edvard V. • Rikard III. • Henrik VII. • Henrik VIII.^‡ • Edvard VI.^‡ • Jane Grey ^‡ • Marija I. Krvava^‡ • Elizabeta I.^‡ • Jakov I.^‡^§ • Karlo I.^‡^§ • Interregnum • Karlo II.^‡^§ • Jakov II.^‡^§ • Vilim III. Oranski^‡^§ and Marija II.^‡^§ (kao suvladari Vilim III. Oranski i Marija II.) • Ana^‡^§
* ujedno i vladar Danske • ^† ujedno i vladar Norveške • ^‡ujedno i vladar Irske • ^§ ujedno i vladar Škotske • ^¶ ujedno i vladar Francuske•

v·d·e

Britanski vladari

	Vladari Kraljevine Velike Britanije Ana • Đuro I. • Đuro II. • Đuro III.
	Vladari Ujedinjenog kraljevstva Đuro III. • Đuro IV. • Vilim IV. • Viktorija • Edvard VII. • Đuro V. • Edvard VIII. • Đuro VI. • Elizabeta II.•