Job

Poglavlje 17

1 Daha mi nestaje, gasnu moji dani i za mene ve?? se skupljaju grobari.
2 Ruga??i su evo mene dohvatili, od uvreda oka sklopiti ne mogu.
3 Stoga me za??titi i budi mi jamcem kad mi nitko u dlan ne??e da udari.
4 Jer, srca si njina li??io razuma i dopustiti im ne??e?? da opstanu.
5 K'o taj ??to imanje dijeli drugovima, a djeci njegovoj dotle o??i gasnu,
6 narodima svim sam na ruglo postao, onaj kom u lice svatko pljunut' mo??e.
7 Od tuge vid mi se muti u o??ima, poput sjene moji udovi postaju.
8 Za??udit ??e se zbog toga pravednici, na bezbo??nika ??e planuti ??estiti;
9 neporo??ni ??e na svom ustrajat' putu, ??ovjek ??istih ruku oja??at ??e jo?? vi??e.
10 Hajde, svi vi, ne??ete li opet po??et', t??a me??u vama ja mudra ne nalazim!
11 Minuli su dani, propale zamisli, ??elje srca moga izjalovile se.
12 'U no??i najcrnjoj, dan se pribli??ava; blizu je ve?? svjetlo ??to tminu izgoni.'
13 A meni je nada oti??i u ??eol i prostrijeti sebi le??aj u mrklini.
14 Dovikujem grobu: 'O??e moj ro??eni!' a crve pozdravljam: 'Mati moja, sestro!'
15 Ali gdje za mene ima jo??te nade? Sre??u moju tko ??e ikada vidjeti?
16 Ho??e li u ??eol ona sa mnom si??i da u prahu zajedno otpo??inemo?"