Job

Poglavlje 4

1 Tad prozbori Elifaz Temanac i re??e:
2 "Mo??e?? li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se mo??e uzdr??at' od rije??i!
3 Eto, mnoge ljude ti si pou??io, okrijepio si iznemogle mi??ice;
4 rije??ju svojom klonule si pridizao, oja??avao si koljena klecava.
5 A kad tebe sti??e, klonuo si duhom, na tebe kad pade, ??itav si se smeo!
6 Zar pobo??nost tvoja nadu ti ne daje, neporo??nost tvoja ??ivotu ufanje?
7 T??a sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8 Iz iskustva zborim: nesre??om tko ore i nevolju sije, nju ??e i po??eti.
9 Od daha Bo??jega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10 Rika lavlja, urlik leopardov kr??e se k'o zubi u lavi??a.
11 Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavi??ini.
12 Tajna rije?? se meni objavila, ??apat njen je uho moje ??ulo.
13 No??u, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14 strah i trepet mene su svladali, kosti moje ??estoko se stresle.
15 Dah mi neki preko lica pro??e, digo??e se dlake na mom tijelu.
16 Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bje??e pred o??ima mojim. Posvuda ti??ina; uto za??uh ??apat:
17 'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je ??ovjek ??ist pred svojim Stvoriteljem?
18 Ni slugama svojim vi??e ne vjeruje, i an??ele svoje za grijeh okrivljuje -
19 kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20 od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21 I????upan je kol??i?? njihova ??atora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznav??i.'