Poglavlje 7

1 Nije l' vojska ??ivot ??ovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
2 Kao ??to trudan rob za hladom ??udi, poput nadni??ara ??tono pla??u ??eka,
3 mjeseci jada tako me zapado??e i no??i su mu??ne meni dosu??ene.
4 Lije??u??' mislim svagda: 'Kada ??u ustati?' A di??u?? se: 'Kada ve??er do??ekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
5 P??ut moju crvi i blato odjenu??e, ko??a na meni puca i ra????inja se.
6 Dani moji br??e od ??unka pro??o??e, promako??e hitro bez ikakve nade.
7 Spomeni se: ??ivot moj je samo lahor i o??i mi ne??e vi??e vidjet' sre??e!
8 Prijateljsko oko ne??e me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
9 Kao ??to se oblak gubi i raspline, tko u ??eol si??e, vi??e ne izlazi.
10 Domu svome natrag ne vra??a se nikad, njegovo ga mjesto vi??e ne poznaje.
11 Ustima ja svojim stoga branit' ne??u, u tjeskobi duha govorit ??u sada, u gor??ini du??e ja ??u zajecati.
12 Zar sam more ili neman morska, pa si stra??u nada mnom stavio?
13 Ka??em li: 'Na logu ??u se smirit', le??aj ??e mi olak??ati muke',
14 snovima me prestravljuje?? tada, prepada?? me vi??enjima mu??nim.
15 Kamo sre??e da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih dra??a.
16 Ja ginem i vje??no ??ivjet ne??u; pusti me, tek dah su dani moji!
17 ??to je ??ovjek da ga toliko ti cijeni??, da je srcu tvojem tako prirastao
18 i svakoga jutra da njega pohodi?? i svakoga trena da ga isku??ava???
19 Kada ??e?? svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuva??ku progutat'?
20 Ako sam zgrije??io, ??to u??inih tebi, o ti koji pomno nadzire?? ??ovjeka? Za??to si k'o metu mene ti uzeo, zbog ??ega sam tebi na teret postao?
21 Zar prijestupa moga ne mo??e?? podnijeti i ne mo??e?? prije??i preko krivnje moje? Jer, malo ??e pro??i i u prah ??u le??i, ti ??e?? me tra??iti, al' me biti ne??e."