Job

Poglavlje 3

1 Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2 po??e svoju besjedu i re??e:
3 "O, ne bilo dana kad sam se rodio i no??i ??to javi: 'Za??eo se dje??ak!'
4 U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sun??eva ne svijetlila mu vi??e!
5 Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomr??ine dnevne stravom ga morile!
6 O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
7 A no?? ona bila ??alosna dovijeka, ne ??ulo se u njoj radosno klicanje!
8 Prokleli je oni ??tono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
9 Pomr??ale zvijezde njezina svanu??a, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vje??a ne gledala nigda!
10 ??to mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih o??iju!
11 ??to nisam mrtav od krila materina, ??to ne izdahnuh izlaze??' iz utrobe?
12 ??emu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
13 U miru bih vje??nom po??ivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih u??ivao
14 s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
15 ili s knezovima, zlatom bogatima, ??to su ku??e svoje srebrom napunili.
16 Ne bih bio - k'o nedono????e zakopano, k'o novoro??en??e ??to svjetla ne vidje.
17 Zlikovci se vi??e ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze po??inka.
18 Su??njeve na miru tamo ostavljaju: ne slu??aju vi??e poviku stra??ara.
19 Malen ondje le??i zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
20 ??emu darovati svjetlo nesretniku i ??ivot ljudima zagor??ene du??e
21 koji smrt i??tu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
22 Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sre??e kad bi grob svoj na??li.
23 ??to ??e to ??ovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zaprije??io?
24 Zato vide??' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
25 Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, ??ega god se bojah.
26 Pokoja ni mira meni vi??e nema, u mukama mojim nikad mi po??inka."