Job

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42

Poglavlje 36

1 Elihu nastavi i re??e:
2 "Strpi se malo, pa ??u te pou??it', jer jo?? nisam sve rekao za Boga.
3 Izdaleka ??u svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
4 Zaista, za la?? ne znaju mi rije??i, uza te je ??ovjek znanjem savr??en.
5 Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
6 Opakome on ??ivjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
7 S pravednika on o??iju ne skida, na prijestolje ih di??e uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvi??eni.
8 Ako su negvam' oni okovani i u??etima nevolje sputani,
9 djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
10 Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
11 Poslu??aju li te mu se pokore, dani im zavr??avaju u sre??i, u u??icima godine njihove.
12 Ne slu??aju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znaju??i kako.
13 A srca opaka mr??nju njeguju, ne i??tu pomo?? kad ih on okuje;
14 u cvatu svoga dje??a??tva umiru i venu poput hramskih milosnika.
15 Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesre??i otvara mu o??i:
16 izbavit ??e te iz ??drijela tjeskobe k prostranstvima bezgrani??nim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
17 Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
18 nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
19 Nek' ti je gavan k'o ??ovjek bez zlata, a ??ovjek jake ruke poput slaba.
20 Ne goni one koji su ti tu??i da rodbinu na njino mjesto stavi??.
21 Pazi se da u nepravdu ne skrene??, jer zbog nje sna??e tebe isku??enje.
22 Gle, uzvi??en je Bog u svojoj snazi! Zar u??itelja ima poput njega?
23 Tko je njemu put njegov odredio? Tko ??e mu re??i: 'Radio si krivo'?
24 Spomeni se veli??ati mu djelo ??to ga pjesmama ljudi opjeva??e.
25 S udivljenjem svijet ??itav ga promatra, divi se ??ovjek, pa ma izdaleka.
26 Ve??i je Bog no ??to pojmit' mo??emo, nedoku??iv je broj ljeta njegovih!
27 U visini on skuplja kapi vode te da??d u paru i maglu pretvara.
28 Pljuskovi tada plju??te iz oblaka, po mno??tvu ljudskom da??de obilato.
29 Tko li ??e shvatit' ??irenje oblaka, tutnjavu stra??nu njegovih ??atora?
30 Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
31 Pomo??u njih on podi??e narode, u izobilju hranom ih dariva.
32 On munju dr??i objema rukama i kazuje joj kamo ??e zgoditi.
33 Glasom gromovnim sebe navje????uje, sti??e s gnjevom da zgromi opa??inu.